NAČIN NA KOJI SAM VRŠIO ISTRAŽIVANJE

U dijagnostici bubrežne tuberkuloze služio sam se ultrasonografijom koristeći sopstvenu tehniku pregleda. Verifikaciju mojih nalaza vršili su terapeuti iz javnih zdravstvenih ustanova mikrobiološkim testom po Löwenstein-u, PCR-om ili sa obje metode. Oni su i ordinirali terapiju u skladu sa važećim doktrinarnim stavovima.
Istraživanje nije bilo timsko ni koordinirano već potpuno individualno, u okviru redovnog rada u mojoj privatnoj ordinaciji za ultrazvučnu dijagnostiku.

Tri osnovna faktora omogućila su mi da obavim ovo istraživanje:

• Sopstvena, nova tehnika ultrazvučnog pregleda bubrega. Standardnom tehnikom pregleda to ne bih mogao postići.

• Povjerenje kod pacijenata koje sam stekao skoro 40-to godišnjim radom u istoj sredini. Bez tog povjerenja ne bih mogao postići da mi se pacijenti, ma kuda išli, uvijek vraćaju na zakazane kontrolne preglede ili vanredne preglede ukoliko bi došlo do pogoršanja ili pojave novih tegoba te da se pridržavaju uputstava koje sam im davao.

• Maksimalno korišćenje kliničkog pristupa problemu pri čemu je svaki podatak bio od značaja: pažljiva i detaljna anamneza, klinička slika (ovdje mi je dugogodišnje iskustvo pomoglo da već na prvi pogled uočim neke važne detalje), svi prikupljeni hematološki, biohemijski, mikrobiološki, radiološki i drugi nalazi. Sve sam to upoređivao sa ultrasonografskim nalazima, vršio komparaciju po raznim kriterijima koje sam smatrao relevantnim.

Bez iznošenja detalja, navešću samo pojmove i kategorije koje sam obrađivao:

• pacijenti pod terapijom zbog bubrežne tbc – svi odrasli,

• pacijenti sa raznim urinarnim smetnjama koji se liječe od nespecifičnih uroinfekcija, na osnovu nalaza urinokulture ili empirijski, svih uzrasta uključujući i djecu,

• pacijenti sa minimalnim urinarnim smetnjama bez terapije, svih uzrasta,

• pacijenti bez ikakvih urinarnih smetnji ali sa patološkim nalazom urina, svih uzrasta,

• pacijenti sa nedefinisanim i nedijagnostikovanim abdominalnim smetnjama, nekad i nakon ponavljanih ispitivanja tokom više godina, svih uzrasta,

• pacijenti sa bilo kakvim abdominalnim tegobama izvan urotrakta, svih uzrasta,

• pacijenti bez ikakvih tegoba, na pregled došli zbog kontrole zdravstvenog stanja,

• pacijenti koji su na pregled došli zbog bilo kakvih tegoba izvan abdomena (i njima sam obavezno pregledao bubrege), svih uzrasta,

• pacijenti koji su ranije (neki od ranog djetinjstva) liječeni zbog upalnih ili drugih oboljenja bubrega i urogenitalnog trakta, sada sa nekim tegobama ili bez ikakvih tegoba,

• pacijenti koji su bilo kada liječeni, od plućne tbc, bez obzira na razlog dolaska na pregled, odrasli.

Sve uočene promjene su analizirane sa aspekta pola, životne dobi, socijalnog stanja, geografskog porijekla, nacionalne i rasne pripadnosti.

POSEBNA PAŽNJA JE BILA USMJERENA NA ODNOS ULTRASONOGRAFSKIH NALAZA TBC OGNJIŠTA U RAZNIM FAZAMA TBC PROCESA – SA MIKROBIOLOŠKIM TESTOM (LÖWENSTEIN) I PCR-OM.
POSEBNO SAM OPSERVIRAO I ANALIZIRAO ONE PROMJENE U BUBREZIMA I OSTALIM DIJELOVIMA UROGENITALNOG TRAKTA I NADBUBREŽNIM ŽLIJEZDAMA KOJE SAM TOKOM VREMENA POČEO DA RAZUMIJEVAM DA BIH KONAČNO SHVATIO NJIHOVU TUBERKULOZNU ETIOLOGIJU.

Procjenjivao sam:

• efikasnost mikrobiološkog testa po Löwenstein-u i PCR i njihovu primjerenost pravoj prirodi bubrežne tuberkuloze,

• vrijednost današnjih kriterija za uvođenje antituberkulozne terapije i dužine njenog trajanja,

• realni učinak postojeće antituberkulozne terapije, imajući u vidu čestu pojavu novih tbc ognjišta u bubregu, čak i nekoliko mjeseci nakon njenog uvođenja, u nekim slučajevima i poslije 9 ili 12 mjeseci!,

• stvarnu potrebu za terapijom bubrežne tbc, imajući u vidu spontanu regresiju i sanaciju tbc ognjišta kod najvećeg dijela ljudske populacije, pri čemu nikakvog značaja nema da li je rezultat mikrobiološkog testa bio pozitivan ili ne i da li mu je taj test uopšte načinjen.