Moju tvrdnju, iako potkrijepljenu dokazima, da sam POTPUNO ISTE PROMJENE I SA ISTOM UČESTALOŠĆU NAŠAO KOD DJECE I ODRASLIH, skoro svi ljekari - kolege koje sam o mojim otkrićima obavjestio, primili su kao netačnu, nemoguću.
Tako će vjerovatno biti i šire, u svijetu. Nemam iluzija, ne očekujem bolji prijem.
Ali, to je istina! To mogu praktično da pokažem svakom ljekaru koji dobro poznaje ultrasonografsku dijagnostiku! Naći će se i takvih, vjerujem!
S obzirom na rigidni stav da je bubrežna tbc postprimarno oboljenje, pedijatrija je dječiju bubrežnu tuberkulozu praktično – negirala. Slijedeći tu nit, MOGU DA KAŽEM DA SAM OTKRIO OVO OBOLJENJE KOD DJECE.
I ne samo to, ovo oboljenje u dječijem uzrastu ima poseban, VEĆI ZNAČAJ NEGO KOD ODRASLIH:

• U dječijoj dobi, najvjerovatnije neposredno po rođenju, u bubrezima nastaju makroskopska tbc ognjišta.

• Aktivacije primarnih tbc ognjišta u dječijoj dobi su, čini se i nešto češće nego kod odraslih(!) a ostavljaju raznovrsnije i značajnije posljedice nego što je to slučaj kod odraslih. Razlog je vrlo jasan i razumljiv. Što je aktivacija ranija, ranija je i pojava tuberkuloznog detritusa iz ognjišta u sabirnom sistemu bubrega i ostalim urinarnim putevima, pa sve posljedice i komplikacije ranije započnu i imaju više vremena da se u većem obimu razviju.

• MYCOBACTERIUM TBC ULAZI U BUBREGE U DJEČIJOJ DOBI. To su vrata koja omogućuju njegovo “kruženje u prirodi”. Otuda i specijalni epidemiološki značaj dječijih bubrega. Ovo je i mjesto na koje treba da bude usmjerena preventivna zaštita - ukoliko se nauka za nju odluči !